Sunday, March 20, 2011

ErnaShu shoe/bag collection 2010/2011

Drage moje, vas pravo puno pocelo citati blog i zbog toga sam stvarno sretna i hvala vam. Ja sam u umjetnosti, dizajnu radi sebe, jer to sam ja i to cini mene ali najsretnija sam kad vidim neki dio koji je napravljen mojim rukama, u mojoj radnji na nekom na ulici. Ljetos, onako leteci kroz grad sam vidjela tri klinke kako setaju i za oko mi zapele torbice u dviju klinki. Prije svega, te torbice na klinkama su bile iz moje radnje haha ali ja to nisam skontala. Na kraju sam letala za njima da slikam te svoje vlastite torbe.

Kozne narukvice

Cesto napravim nesto, uopce to ne fotografisem i totalno zaboravim da sam to ikad napravila. Cirkus bolan. One su dobile te torbice od prijateljice za rodjendan, a fakat neka djevojka je od mene narucila dvije torbe i kad sretnem neki svoj model kao te torbe sto sam ja radila, uopce to ne registrujem. Toliko sam ilustracija uradila, slika, svega i iduci dan mi ono sto sam radila jucer postane ruzno i cesto to bacim, u stvari uvjek to bacim. Tip sam osobe da uvjek tezim usavrsavanju i savrsenstvu, tako da bilo sta da napravim sutra smatram da mogu bolje i odmah bacam prethodno. Do sada, da nisam bacala toliko toga imala bih stvari za citave robne kuce hihi. Mozda sam previse samokriticna?!

Kozni kais za struk, komb. bijele koze i biserno sive.

Nisam paredzija, ne interesira me toliko moda da bih od svoga imena napravila multimil. posao pa na kraju ja nista od svojih modela ne bih pravila. Ja bih dernecila po partijima a negdje u Pakistanu hrpa djece bi izradjivala moje modele. Hvala, ali ne hvala. Previse sam vezana za svaki dio onog sto napravim i najgori dio mi je kad nesto moram prodati. Svaki umjetnik za vrijeme procesa stvaranja bukvalno stvori neku vezu, emocionalnu ili kakvu god sa tim sto izradjuje i kako onda vrijednovati to ili prodati?!

Kozni kais "riba".

Stvari koje kupite od umjetnika, bilo fotografija, slika ili obicna pletena carapa od bake koja plete na pijaci; znajte da je srce i dusa u svakom modelu, da je to neko radio i napravio prvenstveno iz ljubavi a ne samo iz materijalne koristi. Da mi je stvarno stalo do toga koliko cu prodati neceg onda bih radila komercijalne stvari. Drzim se svoga, svoje vizije i svojih stilova, sta mi dodje u glavicu ja izradim i to me cini sretnom. Ako prodam neki model, super...ako ne, nema veze. Znam da smo postali drustvo bez kulture i umjetnosti, ne znamo cijeniti niti umjetnost, niti domace, niti ista. Ali uvjek se nadam da ce doci neko bolje vrijeme kada ce se cijeniti pisana, slikana ili rucno radjena rijec ili stvar.

Kais za struk (kombinacija koze i uzeta).
U prilogu ovog danasnjeg vaza :-)
ErnaShu Collection 2010/2011 "Made by one woman with love for all women to love!"
  

Pismo torba od eko-koze.

Pismo torba od eko-koze.

Pismo torba (komb. materijala).

Pismo torba (komb. eko-koze i koze).

Pismo torba (komb. eko-koze i koze).

Pismo torba od koze.

Proljetne cizmice od brusene koze

Proljetne cizmice od brusene koze.

Proljetne cizmice od brusene koze.

Okrugla kozna torbica "vilin konjic".

Proljetne cizmice od brusene koze.

Srednje velika kozna torba (komb. krzno-koza).

Srednje velika kozna torba (komb. koza, koza sa dlakom) sa ukrasom zub od vepra. 

Srednje velika torba (kombinacija koza-koza sa dlakom). Koza sa dlakom sa ove torbe je kozija i sluzila je prije kao tapiserija :-), zub koji sluzi kao ukras sam dobila od tate koji je lovac. Torba je totalno 100% bosanski autohtoni proizvod :-)

Saturday, March 19, 2011

Little piece of collection 09/10

Nevjerovatno, pravo sam se zadala u blogiranje ali probat cu da smanjim dozivljaje i tolike postove ne pisem. Moja malenkost vam predstavlja dio moje vec druge kolekcije. Bilo je puno toga jer neke narudzbe radim sa izmjenama vec postojecih, neke ne stignem ni fotografirati. Od sada, obavezno cu sve fotografirati i postavljati :-)) Kao sto vidite, u ovoj kolekciji sam vec pocela eksperimentirati sa kaisevima i baletankama, sandalama isusovkama i sl. Sandalice na stiklu sa dead karikaturama i mrtvim cica macama sam radila samo za sebe, sebi za ljubav :-D...Nadam se da ce vam se svidjeti ;-)












Friday, March 18, 2011

My first shoe collection 2009 (hand made by me)!


Eh da, cesto me znaju pitati odakle obuca, obucarski zanat wtf??? Nisam ni ja mislila da cu se baviti obucom. U vrijeme studiranja imala sam napade ilustriranja obuce ali nista nije bilo tako da bas kazem eh, idem ja uciti kako se prave cipele. Skicirala sam do tada haljine, odjecu. Sijem odjecu od 8. razreda. Od kako me tata prvi put tada stavio za masinu nekako sam se stopila sa njom, kako od tada tako do dana danasnjeg.



Odjeca me nikad nije cinila potpunom. Ja obozavam skicirati detalje poput masni, kopci, narukvica, visuljaka, cuperaka. Obicni komad haljine mogu pretvoriti u nesto magicno sa acesoarom koji napravim. Uglavnom, negdje pred kraj druge godine faksa mislim da me je lupilo to da zelim raditi obucu. Bila sam u shopingu u secondhand-u i pronasla drvene sandale, velika peta debela od drveta i naprijed koza, jednostavne i uopce nisu bile moj broj ali sam ih kupila. Te sandale/nanule su presudile. Dalje ne znam ni sama sta je bilo. Jednostavno mi je doslo, kad sam ih donijela kuci rekla sam tati ja ovo mogu napraviti. Tata, koji se inace citav zivot bavio obucom i kozom (Borovo) je naravno rekao sta je s tobom, to je pretezak posao?!


Ne znam da li neko od vas vjeruje u reinkarnaciju ili mozda prosle zivote ali ja sam jednostavno znala da ja to znam i mogu. Odmah nakon toga sam kupila drvene letve od bukovine i pocela izradjivati drvene nanule bez kapula za obucu, bez iceg. Svi obucari rade uz pomoc kalupa ali ja nista nisam koristila. Kao da mi je neko usadio tudji mozak umjesto moga i rekao daj radi to. Moram i te djonove uslikati i postaviti. Ovako nema smisla kad pricam a niste vidjeli:). Potpuno rucno izradjeni drveni djonovi. Tata mi je prvo te letve uzeo od mene da ih da covjeku koji radi sitne stvari sa drvetom da on to prvi napravi a da ja radim samo gornje dijelove, dakle kozu i ostalo. I sve bi to bilo super ali taj gospon koji je uzeo to da radi rucno je jednostavno rekao nema sanse, hvala vam na svemu, pokusao je napraviti jedan par i bio je uzasan. Nakon toga sam ja pocela sama raditi i brusiti drvo.



  

 Da ne razvlacim dalje ovaj i onako ogroman post...Ovo je moja prva ozbiljna kolekcija za prodaju iz 2009.godine. Apsolutno sve i jedan detalj sam sama izradila i napravila. Moje zlatne ruke, jedna masina, jedan nakovanj, cekic i hrpa ljubavi :-D 





Tuesday, March 15, 2011

Illustrations...

Ne tako davna vremena studiranja, euforije i snovi o kreiranju i stvaranju, radost u grupici studenata iz svih dijelova BiH koji su dosli da postanu "dizajneri". Ovdje su neke od mojih skica i ilustracija nastale iz tog veselog perioda. Da napomenem :-), taj veseli period nas je drzao samo prvu godinu jer kasnije smo svi skontali da od umjetnosti nema kruha! Jedni su napustili, drugi se prebacili na ekonomiju i pravo, valjda tamo ima kruha a nas nekolicinu je euforija drzala sve do dana danasnjeg. Uvjerila sam se i sama kakav je zivot slobodnog umjetnika ali valjda me i dalje drzi nada i vjera u bolja vremena. Ko ce ga znati, ili mi je neko mozda bacio sihre pa se vazda drzim istog :-D ili cu jednog dana i ja puci pa trbuhom za kruhom i sa idejama i novim biometrijskim pasosom reci zbogom Bosni.